Naša škola ispratila je ove godine 52 generaciju maturanata. Ponosni smo što su bili deo naše ustanove, jer su upravo u ovoj školi možda doživeli i najlepše trenutke,doživeli prve ljubavi, a i prva razočarenja.Završili su jedan važan posao u životu, ali svakako pred njima su tek značajni zadaci. Svi su postali zreli ljudi,a doba koje je prošlo je najlepše doba njihovog života.

Zidovi i hodnici,učionica zauvek će čuvati njihove tajne i nestašluke,kao sto su čuvali i mnogim generacijama pre njih.

Oni ostaju da odzvanjaju hodnicima ove škole-to je proces stvaranja uspomena. Neko od njih će postati naučnik,neko političar,neko umetnik,ali mi bi želeli da svi pre svega postanu pravi ljudi, da se uvek bore za istinu, za novi i lepsi život.

Sa njima i uz njih i te večeri bili su njihovi profesori,direktor i pedagog čkole i ispratili smo ih uz zvuke pesme A SAD ADIO…